Nova Direktiva Europske unije o paket putovanjima, usvojena u Vijeću krajem 2024. i potvrđena u Europskom parlamentu u rujnu 2025., donosi jaču zaštitu potrošača, ali i brojne izazove za turističke profesionalce. Udruženje europskih putničkih agencija i turoperatora (ECTAA) otvoreno izražava “veliku zabrinutost”, ističući da nova pravila mogu znatno opteretiti manje i srednje agencije.
Što se mijenja?
- Jasnije definiranje “paketa”
Paketom se smatra svaka kombinacija usluga (prijevoz, smještaj, najam vozila, izleti) prodana u aranžmanu – uključujući i online dinamičke pakete. “Povezane putne usluge” ostaju izvan ove definicije. - Zaštita u slučaju insolventnosti
Putnici će u slučaju stečaja organizatora imati pravo na povrat svih uplata i, po potrebi, repatrijaciju. Predviđeno je i ograničavanje predujmova (u pravilu 25% ukupne cijene), iako to ostaje na odluci država članica. - Ograničenja kod uplata
Agencije više neće moći tražiti plaćanje cijelog iznosa “preuranjeno”. Time se želi spriječiti da potrošači snose financijsko opterećenje znatno prije putovanja. - Povrat sredstava i vaučeri
Vaučeri se ne smiju nametati kao jedina opcija povrata – putnici moraju imati pravo na povrat novca, najčešće u roku od 14 dana. Vaučeri moraju vrijediti barem 12 mjeseci i biti prenosivi. - Otkazivanja u izvanrednim okolnostima
U slučaju prirodnih katastrofa, pandemija ili ratnih zbivanja, putnici mogu otkazati putovanje bez penala i ostvariti puni povrat. - Obveze informiranja i transparentnosti
Agencije i organizatori moraju koristiti standardizirane obrasce i jasno informirati putnika o cijeni, uključenim uslugama, uvjetima otkaza i pravima u slučaju spora.
Kritike i dvojbe
Agencije upozoravaju da će nova pravila izazvati dodatne troškove implementacije, IT prilagodbe i edukacije osoblja, što posebno pogađa SME segment. Postoji i bojazan da će se tržište još snažnije okrenuti velikim platformama koje lakše podnose regulatorne zahtjeve.
Posebno sporno ostaje pitanje avioprijevoznika: iako su proteklih godina mnoge aviokompanije bankrotirale, one i dalje nisu obvezne imati fond za zaštitu putnika u slučaju insolventnosti – za razliku od agencija i turoperatora. Ova neujednačenost dodatno potiče zabrinutost među malim i srednjim posrednicima.
Što slijedi?
Direktiva sada mora biti transponirana u nacionalna zakonodavstva država članica, s prijelaznim razdobljem za prilagodbu. No, koliko će ona u praksi zaista uravnotežiti zaštitu potrošača i održivost poslovanja, ostaje otvoreno pitanje.
