Nakon što su Sjedinjene Američke Države uvele sankcije tvrtki NIS (Naftna industrija Srbije), postavlja se ključno pitanje – hoće li to utjecati na redovitu opskrbu gorivom i nesmetano odvijanje zračnog prometa u Srbiji?
Stabilnost opskrbe pod nadzorom Vinicija i Menziesa
Kako piše portal OpenSky.rs, zračni promet u Srbiji zasad ne bi trebao trpjeti posljedice.
NIS je glavni opskrbljivač zrakoplovnim gorivom na beogradskom aerodromu, kojim upravlja francuski koncesionar Vinci Airports, kao i na aerodromu u Nišu.
Iako je NIS većinski u ruskom vlasništvu (50% Gasprom Njeft, 6,15% Gasprom, 28,97% Republika Srbija), država jamči da će opskrba teći nesmetano.
U tom kontekstu, važnu ulogu mogao bi preuzeti britanski Menzies Aviation, koji već ima najveći udio u zemaljskim operacijama na beogradskom aerodromu i opslužuje Air Serbiju kao glavnog klijenta.
Menzies je jedan od najvećih svjetskih neovisnih opskrbljivača zrakoplovnim gorivom, s licencama Ministarstva energetike, prisutan na brojnim svjetskim aerodromima – od Londona do Dubaija i Madrida – te raspolaže potpunim logističkim lancem, od nabave do točenja goriva.
Upitna je opskrba manjih aerodroma i poslovnog zrakoplovstva
Dok je Beograd relativno siguran zahvaljujući francuskom upravljanju i podršci Menziesa, otvoreno ostaje pitanje opskrbe gorivom manjih aerodroma te poslovnih i čarter zrakoplova.
Niš i Kraljevo su pod upravom JP Aerodromi Srbije, gdje je NIS i dalje glavni dobavljač, dok u Kraljevu opskrbu gorivom provodi JetMate Aviation.
U slučaju zastoja u lancu isporuke, upravo bi manji aerodromi mogli prvi osjetiti posljedice.
Moguće poskupljenje aviokarata
Iako zasad nema službenih najava o redukciji letova, zrakoplovne kompanije pomno prate situaciju.
Iskustva iz početka 2025. godine, kada su pojedini prijevoznici poput Wizz Aira imali problema s dopunom goriva, pokazuju koliko se brzo poremećaji mogu odraziti na operacije.
Podsjetimo, Transavia France je u travnju odustala od planiranog uvođenja linije Paris Orly – Beograd upravo zbog nesigurnosti u opskrbi gorivom.
Ako bi došlo do dodatnih troškova u nabavi i distribuciji goriva, to bi se moglo odraziti na cijene aviokarata i aerodromske takse, posebno kroz tzv. fuel surcharge.
Ipak, stručnjaci procjenjuju da Srbija ne bi trebala biti pod većim pritiskom, jer država sama nije obuhvaćena sankcijama, a postoje alternativni izvori nabave.
Dok službeni Beograd i Vinci Airports poručuju da je opskrba stabilna, tržište i dalje ostaje oprezno.
Do početka ljetnog reda letenja 2026. godine očekuje se potpuna stabilizacija i prilagodba novih logističkih kanala.
Za sada putnici mogu biti mirni – letovi se odvijaju redovito, a goriva ima dovoljno. No, zrakoplovna industrija u Srbiji danas više nego ikad ovisi o kombinaciji državne diplomacije i komercijalne fleksibilnosti.
