NDC agregatori naspram GDS-ova: novi trendovi u distribuciji avionskih karata

A+A-
Poništi

New Distribution Capability (NDC) je standard koji je razvila organizacija IATA s ciljem modernizacije prodaje aviokarata – omogućuje avioprijevoznicima da putem API-ja izravno plasiraju svoje ponude (uključujući dodatne usluge i personalizirane cijene) agencijama i OTA platformama. Time se zaobilaze neka ograničenja tradicionalnih posredničkih kanala. Nasuprot tome, Globalni distribucijski sustavi (GDS-ovi) poput Amadeusa, Sabrea i Travelporta desetljećima su bili glavni posrednici između agencija i zrakoplovnih kompanija, zasnovani na starijim tehnologijama (npr. EDIFACT protokol) i fiksnim tarifnim strukturama. U novije vrijeme javljaju se NDC agregatori – tehnološke platforme koje konsolidiraju NDC sadržaj više avioprijevoznika (pa i sadržaj LCC prijevoznika koji često nisu prisutni u GDS-u) te ga nude agencijama kroz jedinstven moderni API ili sučelje. NDC agregatore neki nazivaju i “GDS 2.0” zbog ambicije da preuzmu ulogu GDS-ova u digitalnoj distribuciji aviokarata.

NDC agregatori obično integriraju i barem jedan GDS, kako bi pružili cjelovitu ponudu – klasične tarife dostupne preko GDS-a plus izravne NDC ponude i low-cost prijevoznike. Fokus im je, međutim, na izravnom sadržaju od avioprijevoznika: karte i ancillaries (dodatne usluge) preko NDC-a, ponude prijevoznika koje nisu ušle u GDS te LCC tarife. S druge strane, GDS-ovi i dalje nude najširu pokrivenost aviokompanija globalno, ali su opterećeni naslijeđenim tehnološkim ograničenjima i često nemaju pristup svim posebnim cijenama ili proizvodima koje avioprijevoznici nude direktnim kanalima. U nastavku dajemo detaljnu usporedbu NDC agregatora i GDS-ova prema ključnim kriterijima važnima za turističke agencije i OTA platforme.

Usporedba NDC agregatora i GDS-ova prema ključnim kriterijima

U ovom dijelu uspoređujemo glavne značajke i performanse NDC agregatora (kao što su Duffel, TPConnects, AirGateway, Kyte) i vodećih GDS sustava (Amadeus, Sabre, Travelport) prema odabranim kriterijima. Usporedba obuhvaća pokrivenost avioprijevoznika, funkcionalnost API-ja i korisničkih sučelja, modele cijena, tehničku podršku, mogućnosti za agencije bez IATA akreditacije, brzinu implementacije te dodatne značajke.

Pokrivenost zrakoplovnih kompanija

NDC agregatori obično nude direktnu povezanost s nekoliko desetaka avioprijevoznika putem NDC API-ja. Najveći globalni agregatori (npr. Aaron Group, TPConnects, AirGateway, Verteil, Duffel) imaju oko 30-ak NDC integracija svaki, dok neki specijalizirani posrednici poput Travelfusion-a pokrivaju i preko 50 različitih airlinesa (uključujući full-service i LCC). Primjerice, londonski startup Duffel izgradio je platformu s preko 30 NDC aviokompanija u relativno kratkom roku. Sličnim putem idu i  drugi – tipično integriraju ključne globalne igrače (npr. British Airways, Lufthansa Group, Air France-KLM, American Airlines, Qatar Airways itd.), a često i veći broj low-cost prijevoznika koji nisu dostupni putem GDS-a.

Nasuprot tome, GDS-ovi imaju gotovo potpunu globalnu pokrivenost legacy prijevoznika – Amadeus, Sabre i Travelport zajedno nude sadržaj stotina aviokompanija iz cijelog svijeta, uključujući sve vodeće nacionalne prijevoznike. To je povijesno bila njihova najveća snaga. Ipak, u novije vrijeme određene LCC i ultraniskotarifne kompanije (npr. Ryanair, Southwest) uglavnom ne distribuiraju karte kroz GDS ili to čine ograničeno. Agregatori tu donekle popunjavaju prazninu: omogućuju pristup LCC tarifama i ostalom “non-GDS” sadržaju (npr. regionalni prijevoznici koji nemaju GDS ugovor) na jednom mjestu. Još jedna razlika su regionalna ograničenja: GDS može imati integriran NDC API neke kompanije, ali da bi agencija vidjela ponudu u određenoj zemlji, često mora postojati poseban komercijalni sporazum GDS-a i tog prijevoznika za to tržište. NDC agregatori takva ograničenja tipično nemaju – ako avioprijevoznik omogućuje NDC pristup za neku državu, agregator može dostaviti taj sadržaj agenciji bez dodatnih barijera. Dakle, geografska dostupnost sadržaja kod agregatora prati dostupnost na webu samih prijevoznika, dok GDS ponekad ima ograničenja u sadržaju zbog svojih ugovornih okvira.

API i korisničko sučelje (UI)

Jedna od ključnih razlika je tehnološka platforma i način integracije. NDC agregatori nude modernizirane API-je, najčešće RESTful web servise s JSON formatom, koji su atraktivni za razvojne inženjere OTA platformi i travel tech startupa. Dokumentacija je često javno dostupna i pruža se sandbox okruženje za testiranje integracije. Primjerice, Duffel se od početka pozicionirao kao developer-friendly API za avio-booking, a nudi i dodatne alate poput “Duffel Links” widgeta koji se lako mogu ugraditi u web-stranice za početak prodaje s minimalnim kodiranjem. Slično tome, AirGateway i drugi pružaju browser ekstenzije ili plugin-ove koji omogućuju pretraživanje i booking NDC ponuda čak i unutar tradicionalnog GDS okruženja. Osim API-ja, mnogi agregatori nude i vlastito korisničko sučelje (agency desktop) prilagođeno prodaji NDC sadržaja – npr. TPConnects Iris platforma za agencije s višerazinskom hijerarhijom i modulima za upravljanje cijenama i provizijama, ili AirGateway BookingPad desktop za agente. Ta su sučelja dizajnirana da budu jednostavna, web-temeljena i da objedine razne izvore sadržaja na jednom ekranu (više NDC izvora + GDS ponuda).

S druge strane, GDS-ovi tradicionalno koriste terminalska sučelja i desktop aplikacije (poput Amadeus Selling Platform, Sabre Red Workspace, Travelport Smartpoint) kojima se služe iskusni avio agenti. Ona su vrlo funkcionalna za kompleksne tarife, no uče se mjesecima i nisu intuitivna novim generacijama korisnika. GDS pružatelji posljednjih godina razvijaju i novije API-je (npr. Amadeus Self-Service API, Sabre SOAP/XML API, Travelport u okviru platforme Travelport+ nudi REST JSON API) kako bi omogućili pristup svom sadržaju i kroz modernije protokole. Međutim, ti su API-ji u mnogočemu i dalje ograničeni naslijeđenom logikom GDS sustava. Primjerice, tek nedavno su GDS-ovi počeli integrirati NDC ponude u svoje API-je i alate: Amadeus je pokrenuo NDC program (NDC-X) i sklopio inicijalne ugovore s nekim aviokompanijama (npr. IAG grupom), Travelport preko Travelport+ platforme podržava NDC od ograničenog broja prijevoznika, a Sabre postupno aktivira NDC za dodatne prijevoznike (npr. u 2024. integrirali su Emirates). GDS-ovi tako evoluiraju u hibridne agregatore koji spajaju klasični sadržaj i NDC, no njihova korisnička sučelja tek moraju dostići fleksibilnost koju nude novi agregatori.

Ukratko, agregatori ističu jednostavnost i fleksibilnost integracije (svježiji API dizajn, brža prilagodba potrebama kupca), dok GDS-ovi nude provjerenu robusnost i dubinu funkcionalnosti (posebice za kompleksne itinerere i korporativne postavke), ali uz sporiji tempo prilagodbe novim standardima.

Modeli cijena i naknada

Tipični troškovi distribucije kroz različite kanale za odabrane avioprijevoznike – mnoge velike aviokompanije uvele su dodatne naknade za rezervacije preko GDS-a (EDIFACT), koje ponekad iznose i $10–25 po karti, dok su NDC rezervacije jeftinije ili oslobođene tih naknada.

NDC agregatori primjenjuju različite poslovne modele za naplatu svojih usluga. Neki rade na principu pretplate (fiksna mjesečna naknada) uz male naknade po transakciji, dok drugi koriste “pay-as-you-go” model gdje agencija plaća po svakoj izdanoj karti ili pretrazi. Pritom je transparentnost često veća nego kod GDS-ova, jer se cijene objavljuju ili komuniciraju partnerima unaprijed. Primjerice, Duffel javno navodi da naplaćuje $3 + 1% od vrijednosti rezervacije po potvrđenoj karti, uz dodatnih $2 za svaku plaćenu dodatnu uslugu (poput prtljage). Pretrage su besplatne do određenog omjera (1500:1), a iznad toga se naplaćuju $0.005 po pretrazi. AirGateway kombinira model mjesečne pretplate uz malu naknadu oko $1 po izdanom ticketu. Druge tvrtke imaju vlastite varijacije – npr. DRCT ne naplaćuje pretplatu već zaračunava fiksnu servisnu naknadu samo za realizirane prodaje, koja se razlikuje ovisno o uštedi naspram GDS tarife i profilu klijenta (OTA, korporativna agencija, IATA ili ne-IATA).

Suprotno tome, GDS-ovi tradicionalno nisu naplaćivali agencijama po transakciji, nego su povijesno zarađivali od avioprijevoznika. Agencije čak dobivaju incentive (bonuse) od GDS-a za visoke prodajne volumene. Međutim, s uvođenjem NDC-a došlo je do promjene paradigme: aviokompanije uvode dodatne troškove za distribuciju kroz GDS (tzv. GDS ili EDIFACT surcharge) kako bi potaknule prelazak na jeftinije kanale. Ti troškovi sada pogađaju ili prijevoznika ili posredno agenciju/kupca kroz višu cijenu karte u GDS-u. Neke agencije više ne dobivaju stimulacije za GDS prodaju kao prije. Nasuprot tome, NDC kanali često nude niže neto cijene, a pojedine aviokompanije su čak uvele direktne poticaje za agencije na NDC prodaju. Primjer je Air Canada, koji je ponudio kupone od 2 CAD/EUR/USD po segmentu za sve rezervacije napravljene direktno ili kroz certificirane NDC partnere. American Airlines je otišao korak dalje te određenim NDC paketima pruža 10% provizije agencijama – bilo direktno ili preko agregatora – što praktično znači da agencija zaradi proviziju na NDC bookingu koji bi u GDS-u bio bezprovizijski. Ovakve poticaju aviokompoanije ipak korisite samo na određenim tržištima i nisu dostupne globalno.

Dakle, za agencije NDC agregatori predstavljaju potencijalno povoljniji kanal: iako one plaćaju naknadu agregatoru (umjesto da budu plaćene od GDS-a), ukupna cijena karte za krajnjeg kupca često je niža zbog izostanka GDS surcharge nameta. Neki agregatori razmatraju i modele dijeljenja dobiti ali u cjelini, struktura troškova distribucije se mijenja – avioprijevoznici preusmjeravaju sredstva s GDS provizija na razvoj NDC kanala i izravne pogodnosti agencijama, dok agregatori uvode transparentnije naknade za korištenje njihovih platformi.

Tehnička podrška i podrška korisnicima

NDC agregatori, kao relativno novi i agilni igrači, često naglašavaju blisku tehničku suradnju s integratorima. Za travel startup ili manju agenciju bez iskustva, podrška agregatora može biti presudna pri implementaciji NDC rješenja. Mnogi agregatori imaju dedicirane timove za onboardanje klijenata, detaljne vodiče za integraciju te nude testne pristupe za razvoj. Kako ističu u TPConnects-u, fokus im je omogućiti da klijent proradi s NDC sadržajem u roku od tjedan-dva, uz minimalne formalnosti. Upravo brzina i podrška su nešto čime se diferenciraju: agregator će fleksibilnije prilagoditi rješenje potrebama određene agencije, pa čak i ugraditi nove funkcionalnosti po zahtjevu brže nego što bi to veliki GDS napravio za svoje korisnike.

GDS-ovi doduše imaju masivne globalne timove za podršku, ali oni funkcioniraju po uspostavljenim procedurama i često sporije reagiraju na specifične potrebe malih ili srednjih agencija. Usto, tehnička integracija na GDS (ako agencija želi koristiti API) podrazumijeva prolazak formalne certifikacije i dulje komunikacije, dok se integrirajući na agregator često dobiva “one-stop-shop” podrška – agregator posreduje prema više avioprijevoznika i rješava tehničke probleme vezane uz njihove API-je. Neki agregatori (poput ClarityTTS, NUUA) idu korak dalje pa nude i kompletna mid-office i back-office rješenja integrirana u svoju platformu. Time nastoje replicirati ono na što su agencije navikle s GDS-ovima (detaljni izvještaji, oznake i kodovi za financije, integracije s računovodstvom itd.). S gledišta korisničke podrške za agente, GDS je tradicionalno standard (agenti su istrenirani na sučelja i imaju dedicated helpdesk GDS-a), ali kako se mlade generacije agenata pojavljuju, intuitivnija NDC sučelja i on-demand podrška agregatora (često kroz Slack/Discord kanale za developere, brzi e-mail odgovor ili čak ugovorene CRM programe) postaju vrlo vrijedni.

Ukratko, NDC agregatori nude personaliziraniju i agilniju podršku u fazi integracije i svakodnevnom korištenju (što je privlačno manjim i inovativnim subjektima), dok su GDS-ovi oslonjeni na svoju ustaljenu mrežu podrške s kojom su velike TMC-i i konzorciji dugo surađivali, ali koja može biti rigidnija i manje okretna u suočavanju s novim izazovima (poput masovnog uvođenja NDC-a i prilagodbi koje to nosi).

Mogućnost integracije za korisnike bez IATA-e

Velik broj manjih putničkih agencija, OTA startupova ili specijaliziranih travel pružatelja nemaju vlastitu IATA akreditaciju – što znači da ne mogu direktno izdavati avionske karte putem BSP/ARC sustava. Tradicionalno, takve agencije rješavale su to kroz konsolidatore ili host agencije: prijavile bi se na GDS preko nečijeg IATA koda i bile “sub-agent”. U svijetu NDC-a, pojavilo se pitanje mogu li agregatori premostiti taj jaz. Neki od njih to već čine: Duffel, ClarityTTS, NUUA i još poneki pružatelji djeluju i kao agregator i kao konsolidator, omogućujući non-IATA agencijama da se spoje na njihov sustav i prodaju NDC karte. U praksi to znači da agregator ili njegov partnerski IATA entitet figurira kao Merchant of Record koji izdaje kartu i obavlja naplatu, dok manja agencija može prodavati pod svojim brendom. Duffel, primjerice, nudi uslugu Duffel Payments gdje u takvom aranžmanu oni rješavaju naplatu od krajnjeg kupca, raspodjelu sredstava avioprijevozniku i isplatu provizije posredniku. Tako non-IATA korisnik može ulaziti u biznis prodaje aviokarata bez prolaska IATA certifikacije.

S druge strane, većina NDC agregatora ipak surađuje isključivo s IATA-akreditiranim agencijama ili barem zahtijeva da agencija ima ugovore s avioprijevoznicima. TPConnects je 2023. izjavio da radi na modelu za rad s non-IATA agencijama (što implicira da će i oni nuditi neki vid hostinga). U pravilu, low-cost prijevoznici ne zahtijevaju IATA akreditaciju za distribuciju – njihove karte ionako idu kroz direktnu naplatu. Stoga agregator koji se fokusira na LCC (poput Kyte-a) može relativno jednostavno raditi s bilo kojom OTA platformom, budući da u pozadini nema BSP izdavanja. Kyte se zapravo profilira kao dobavljač sadržaja (inventory provider) za LCC koji standardizira pristup inače raznim API-jima različitih LCC prijevoznika. Oni su sklopili partnerstva da kroz svoj API ponude npr. easyJet i Ryanair (koji su se 2024. priključili) i druge LCC sadržaje, i zatim tu platformu ustupaju agregatorima i agencijama. U takvom slučaju, IATA akreditacija nije potrebna jer se radi o direktnoj kartičnoj naplati low-cost karata.

Nasuprot agregatorima, GDS-ovi tradicionalno nisu rješavali problem non-IATA agencija – ako agencija želi GDS pristup, mora ili imati IATA ili raditi kao subagent nekog drugog. Ni s NDC implementacijama unutar GDS-a to se bitno ne mijenja: GDS će opsluživati samo registrirane korisnike (ugovorene TMC-e ili agencije, obično IATA subjekte). Stoga je prednost za neovisne OTA-e to što putem NDC agregatora mogu ući na tržište bez posrednika – dobivaju i sadržaj i ticketing uslugu na jednom mjestu. Ova mogućnost još nije univerzalna za sve agregatore, ali trend je jasan: agregatori prepoznaju da mogu proširiti bazu korisnika upravo među onima koji nisu tradicionalno IATA licencirani.

Brzina implementacije

Jedan od najvećih aduta NDC agregatora je brzina i jednostavnost pokretanja u odnosu na GDS. Dok integracija na GDS (bilo kroz klasični desktop ili API) može potrajati mjesecima – uz više faza (pregovori, ugovori, tehnička integracija, certificiranje, obuka kadra) – s agregatorom je taj proces bitno skraćen. Iz TPConnects-a navode da njihove klijente mogu osposobiti za rad s NDC sadržajem u manje od 2 tjedna. Naravno, to ovisi o spremnosti same agencije (npr. ima li razvijenu vlastitu booking aplikaciju ili koristi agregatorovo sučelje). No, agregatori nastoje maksimalno ubrzati on-boarding: ugovorna procedura je pojednostavljena, često postoji online registracija ili standardizirani ugovor, nakon čega agregator za agenciju zatraži pristupne certifikate od željenih avioprijevoznika. Svaki prijevoznik obično izdaje NDC API lozinke za agenciju (ili agregatora u njeno ime) i traži potpisivanje komercijalnog ugovora s agencijom. No, kako ističu u AirGateway-u, i tu iskustvo igra ulogu: agregator koji ima uhodane procese može za agenciju ishoditi potrebne pristanke i pristupe od više avioprijevoznika unutar nekoliko dana, nakon čega se agenciju integrira i konfigurira na platformi.

Ako agencija koristi agregatorovo UI rješenje, implementacija se svodi na konfiguraciju korisničkih računa i kratku obuku – što može biti gotovo odmah po dobivanju pristupa. Ako se ide na API integraciju, potreban je razvojni rad sa strane agencije/OTA-e. I tu agregatori olakšavaju stvar pružajući sandbox, SDK-ove i primjer kôda. Nakon razvoja, agregator često provodi certifikaciju integracije – provjeru da li aplikacija agencije ispravno koristi API i prati propisane korake (npr. da se obrađuju svi statusni kodovi, da se izdavanje i refundacije vrše prema protokolu). Ovaj proces kod agregatora je pragmatičan i brz, nakon čega se agenciji odobrava “go-live”. Avioprijevoznik tada formalno odobrava konekciju (često samo whitelistanjem IATA broja agencije ili sličnom potvrdom) i sustav kreće u produkciju. Ukupno gledano, onboarding na NDC putem agregatora mjeri se danima ili tjednima, a ne mjesecima, kako potvrđuje i Namrata Balwani iz TPConnects-a.

Kod GDS-a, situacija je nešto sporija: tradicionalno agencija prvo mora imati IATA, potom sklopiti ugovor s GDS-om, proći kreditne provjere, instalacije sustava, obuku agenata ili razvoj API integracije. NDC u GDS-u skraćuje dio te procedure (jer ako je agencija već korisnik GDS-a, može zatražiti uključenje NDC sadržaja. Prednost GDS-a je što oni nastoje svojim korisnicima skriti kompleksnost pregovora s avio kompanijama: kad GDS uključi NDC prijevoznika, agencija ne mora pojedinačno dogovarati ugovor s tom kompanijom (iako, u nekim slučajevima prijevoznik svejedno traži registraciju agencije u svoj program lojalnosti). U svakom slučaju, za manje agilne agencije proces prelaska na NDC kroz GDS može biti sporiji – djelomično i zato što su GDS-ovi sami u razvoju tih funkcionalnosti.

Primjeri korištenja u praksi

Brojne agencije i platforme danas eksperimentiraju ili već operacionaliziraju kombinaciju agregatora i GDS-a kako bi optimizirale pokrivenost i troškove. Primjerice, francuski startup za poslovna putovanja FairJungle sklopio je 2024. strateško partnerstvo s Duffelom kako bi svoje klijente prebacio na NDC sadržaj. Integracijom Duffel API-ja u svoju postojeću platformu, FairJungle je najavio da će korisnicima ponuditi konkurentnije cijene (zahvaljujući dynamic pricingu i izbjegavanju GDS naknada) te širok izbor ancillary usluga prilagođenih putnicima. Ovo ilustrira kako OTA/tvrtke za upravljanje putovanjima koriste agregator da poboljšaju ponudu za krajnje korisnike.

Od strane velikih putničkih agencija, zanimljiv je primjer australskog Flight Centre Travel Group, jednog od najvećih globalnih travel konzorcija, koji je implementirao TPConnects Iris agregatorsko rješenje za pristup NDC sadržaju. Time Flight Centre može kombinirati svoj postojeći GDS workflow s izravnim ponudama niza prijevoznika u jednom sustavu. Slične primjere nalazimo i u manjim agencijskim mrežama: npr. Lufthansa City Center objavila je krajem 2024. da, u suradnji s AirGateway-em, uvodi agregator platformu za svojih 500-tinjak agencija diljem svijeta. Time LCC agencije dobivaju pristup za preko 30 NDC i LCC prijevoznika kroz jedinstveni alat, bez uobičajenih setup troškova, što im omogućuje bezbolan prijelaz na NDC uz zadržavanje integracije s njihovim back-officeom.

Sami avioprijevoznici također surađuju s agregatorima: Qatar Airways, Singapore Airlines, Oman Air, Egyptair, Finnair i dr. koristili su rješenja tvrtke TPConnects (njihovu Astra platformu) za razvoj vlastitih NDC kanala. Ovakva partnerstva znače da neki agregator postaje i tehnološki pružatelj za airlines, pa zauzvrat dobiva ekskluzivan status u distribuciji – npr. Finnair je uz pomoć TPConnects-a razvio svoj Finnair Agency Sales Tool (FAST) kojim agencijama nudi punu NDC ponudu Finnaira (uključujući ancillaries, refundacije i sl.). Emirates je također otvorio NDC sadržaj za agencije kroz suradnju s GDS-ovima i agregatorima: 2024. su potpisali dogovore s Travelport i Sabre da se Emirates NDC ponude (uključivo dynamic tarife i ancillaries) prikažu u tim sustavima, a istovremeno su proširili partnerstvo s Expedia Group kako bi ovaj OTA gigant mogao direktno prodavati Emirates NDC tarife i usluge.

Ovi primjeri pokazuju da se u praksi sve više briše granica – agencije traže “best of both worlds” kombinaciju: GDS za ono u čemu je jak (sveobuhvatnost, stabilnost), a agregatore za novu vrijednost (ekskluzivne cijene, LCC sadržaj, personalizacija). Mnoge velike putničke tvrtke oformile su čak NDC timove koji testiraju integracije više agregatora istovremeno, kako bi od svakog dobili određeni sadržaj (npr. jednu API integraciju za Lufthansa Group direktno, drugu kroz agregator za druge prijevoznike, treću kroz GDS NDC pipeline i sl.).

Distribucija putem NDC-a i dalje je u fazi ubrzanog razvoja. Iako se napredak često mjeri brojem povezanih aviokompanija, istinska snaga NDC-a leži u funkcionalnostima koje tek treba u potpunosti razviti i standardizirati. Svaka strana u procesu — od avioprijevoznika i agregatora do agencija — suočava se s vlastitim izazovima: od visokih troškova implementacije, preko tehničkih razlika među API-jima, do nedostatka jedinstvenih industrijskih standarda.

Unatoč tome, smjer je jasan – NDC postaje novi temelj distribucije. Za sve putničke agencije i OTA platforme koje se bave prodajom aviokarata, ovo nije samo tehnička tema, već strateška. Aktivno praćenje i pravovremeno prilagođavanje ovim promjenama bit će ključno za konkurentnost i profitabilnost u godinama koje dolaze.

Možda vas interesira

Komentirajte

Tragento.com koristi kolačiće ( 🍪 cookies) kako bi omogućili bolje korisničko iskustvo. Nastavljajući svoju posjetu na našoj web stranici, pristajete na to da koristimo kolačiće, ali ne i osobne podatke Prihvaćam Pročitaj više