Tehnološki horizonti avioindustrije: Analiza jaza u koordinaciji podataka i nova ere operativne učinkovitosti
Globalna zrakoplovna industrija trenutno prolazi kroz najznačajniju tehnološku preobrazbu od uvođenja elektroničkih karata. Prema podacima iz opsežne studije SITA 2025 Air Transport IT Insights, sektor zračnog prijevoza dosegnuo je povijesni vrhunac u tehnološkim ulaganjima, s ukupnim iznosom od 50,8 milijardi dolara. No, dok brojke sugeriraju neviđen financijski zamah, realnost na terenu, otkriva duboki jaz. Problem više nije nedostatak tehnologije, već njezina fragmentacija. Glavna teza ovogodišnjeg izvještaja, koju potpisuje izvršni direktor SITA-e David Lavorel, jasna je i neumoljiva: investicije ne mogu isporučiti svoju punu vrijednost ako podaci ne teku slobodno između sustava i partnera.
U trenutku kada se avioindustrija suočava s geopolitičkim nestabilnostima na Bliskom istoku i sve strožim regulatornim zahtjevima za dekarbonizaciju, tehnološka rješenja postaju jedini štit protiv kaskadnih kašnjenja koja industriju koštaju preko 30 milijardi dolara godišnje. Ovaj izvještaj portala tragento1.ivanbruno.hr/ donosi dubinsku analizu trendova koji su definirali 2025. godinu, od implementacije generativne umjetne inteligencije do redefiniranja digitalnog identiteta putnika, uz poseban osvrt na stabilnost zračne povezanosti u Adria regiji.
Financijski imperativ i stabilizacija IT potrošnje
Zrakoplovne tvrtke su u 2025. godini ušle s jasno definiranim proračunima koji pokazuju visoku razinu zrelosti. Ukupna planirana potrošnja zrakoplovnih prijevoznika iznosila je 36 milijardi dolara, što predstavlja oko 3,6% njihovih ukupnih prihoda. Zanimljivo je primijetiti da je ovaj postotak ostao stabilan u odnosu na prethodne dvije godine, što sugerira da IT investicije više nisu reaktivni odgovor na krizu, već integralni dio dugoročne poslovne strategije. S druge strane, zračne luke pokazuju agresivniji pristup, podižući svoju potrošnju na 14,8 milijardi dolara, što je čak 7,3% njihovih prihoda, u usporedbi s prošlogodišnjih 6,4%.
Ovaj nerazmjer u postocima između zrakoplovnih tvrtki i zračnih luka odražava različite prioritete. Dok se prijevoznici fokusiraju na optimizaciju flota i sustava za upravljanje poremećajima, zračne luke moraju rješavati fizička uska grla kroz biometriju i automatizaciju. Učinkovitost tih investicija mjeri se kroz sposobnost sustava da obrađuju podatke u stvarnom vremenu. Čak 83% zrakoplovnih tvrtki danas prioritet daje donošenju odluka temeljenom na podacima, dok je taj postotak kod zračnih luka još viši i iznosi 89%.
| Kategorija investicija | Zrakoplovne tvrtke (2025) | Zračne luke (2025) |
| Ukupni planirani iznos | 36 milijardi USD | 14,8 milijardi USD |
| Udio u ukupnom prihodu | 3,6% | 7,3% |
| Povećanje budžeta u odnosu na 2024. | 72% ispitanika | 63% ispitanika |
| Očekivani rast u 2026. godini | 67% ispitanika | N/A |
Operativna pouzdanost postala je izravni pokretač ekonomskog uspjeha. Kada sustavi dosegnu kapacitet, čak i najmanji poremećaj može izazvati efekt domina koji se širi cijelom mrežom. Upravo zato 46% zrakoplovnih tvrtki intenzivno radi na nadogradnji sustava operacija leta (Flight Operations Systems) kako bi informacije o posadi, zrakoplovima i putnicima bile dostupne u svakom trenutku. Temelj tih nadogradnji je prijelaz na cloud infrastrukturu, gdje 83% tvrtki već koristi cloud, dok 59% njih navodi skalabilnost kao primarni motiv za ovakve infrastrukturne zahvate.
Umjetna inteligencija: Od prediktivnih modela do koordiniranog upravljanja
Godina 2025. bit će zapamćena kao trenutak kada je umjetna inteligencija (AI) prestala biti marketinški trik i postala srce operativne kontrole. Trenutno 63% zrakoplovnih tvrtki koristi AI za upravljanje nepravilnostima u radu (IROPS), rasporedu zrakoplova i planiranja posade. Ono što ovaj pomak čini značajnim jest prelazak s izoliranih predviđanja na koordinirano donošenje odluka. Umjesto da AI samo upozori na nadolazeću oluju, on sada evaluira višestruke opcije reorganizacije mreže, uzimajući u obzir ograničenja radnog vremena posade, povezne letove putnika i raspoloživost zemaljskog opsluživanja.
Međutim, ambicije su i dalje daleko ispred implementacije. Dok 79% IT lidera u avijaciji navodi generativni AI i velike jezične modele (LLM) kao svoj apsolutni prioritet za iduću godinu, stvarni učinak AI-a često udara u plafon loše integracije podataka. Problem je najvidljiviji u procesima prihvata i otpreme zrakoplova (turnaround). Samo 17% zrakoplovnih tvrtki koristi AI za praćenje aktivnosti poput punjenja goriva, cateringa ili utovara prtljage u stvarnom vremenu. To je kritična točka jer su podaci o tim aktivnostima često fragmentirani između zračne luke, zemaljskog operatera i prijevoznika.
| Područje primjene AI-a | Trenutna stopa usvajanja (Airlines) | Ključni fokus |
| Korisnička podrška i komunikacija | 75% | Personalizacija i real-time ažuriranja |
| Kontrola operacija (IROPS) | 63% | Upravljanje poremećajima i resursima |
| Optimizacija leta i ušteda goriva | 40% | Smanjenje emisija i operativnih troškova |
| Prediktivna upozorenja i simulacije | 39% | Prevencija kašnjenja i planiranje |
| Praćenje turnaround procesa | 17% | Integracija s vanjskim partnerima |
Zračne luke u ovom segmentu čine brže korake, s 53% njih koji već koriste AI za upravljanje turnaroundom, što je značajan rast u odnosu na 36% iz 2024. godine. Razlika leži u vlasništvu nad podacima; zračne luke imaju izravniji uvid u zbivanja na stajanci, dok zrakoplovne tvrtke ovise o tome koliko su ti partneri voljni dijeliti informacije. Lavorel iz SITA-e naglašava da AI nije zamjena za ljudsko odlučivanje, već alat koji timovima omogućuje da brže procijene kompromise pod pritiskom.
Kada su podaci usklađeni, AI skraćuje vrijeme odluke s minuta na sekunde, sprječavajući da jedno kašnjenje na razini gatea preraste u mrežni kolaps. Kada su podaci konfliktni, AI umjesto brzine donosi oklijevanje.
Digitalni identitet i biometrijski imperativ
Putnici više ne žele samo udobna sjedala; oni žele kontrolu i jednostavnost. Prema istraživanju SITA Passenger IT Insights 2025, čak 79% putnika spremno je koristiti digitalni putni novčanik na svojim pametnim telefonima, a 70% ih preferira biometrijsko skeniranje umjesto fizičkih dokumenata. Ovaj zahtjev tržišta potaknuo je zrakoplovne tvrtke na strateški zaokret: 64% njih sada planira izdavati vlastite digitalne vjerodajnice, što je dramatičan porast u odnosu na 32% prošle godine.
Istovremeno, povjerenje u nacionalne i regionalne sheme identiteta opada (s 38% na 20%), što ukazuje na to da prijevoznici žele postati primarni izdavatelji identiteta unutar svog ekosustava. No, biometrija ne može skalirati u izolaciji. Čak 57% zrakoplovnih tvrtki i 44% zračnih luka navodi međusobnu suradnju kao najveću prepreku skaliranju ovih rješenja. Da bi digitalni identitet funkcionirao, putnik mora biti prepoznat istim ključem kod prijave na let, na predaji prtljage, na sigurnosnoj provjeri i na samom ukrcaju.
| Biometrijska tehnologija | Implementirano (2025) | Planirano do 2028. |
| Samostalna predaja prtljage (Bag drop) | 63% | 93% [ukupno] |
| Biometrijska kontrola granica | 54% | 83% |
| Beskontaktni ukrcaj (Boarding) | 23% | 71% [ukupno] |
| Biometrijski check-in | 27% | 74% [ukupno] |
Zračne luke već su postigle značajne rezultate: 77% njih koristi samoposlužne kioske, a biometrijska kontrola granica, koja je trenutno aktivna u 54% luka, trebala bi dosegnuti 83% do 2028. godine. Ključ uspjeha ovdje je “besprijekorno strujanje” (seamless flow) gdje putnik prolazi kroz zračnu luku bez vađenja mobitela ili putovnice iz džepa. Iz perspektive urednika Tragenta, ovo je najopipljivija promjena za prosječnog putnika, ali i najosjetljivija u smislu privatnosti podataka, što 49% zrakoplovnih tvrtki navodi kao primarnu brigu.
Održivost: Od korporativnih ciljeva do operativne preciznosti
Pitanje održivosti u avijaciji često se promatra kroz prizmu dalekih ciljeva za 2050. godinu, no prošla godina je donijela fokus na ono što se može učiniti “ovdje i sada”. Ulaganja u obnovu flote su dominantna (83%), kao i napori u nabavi održivog zrakoplovnog goriva (SAF), što planira 67% prijevoznika. Ipak, SAF je i dalje skup i teško dostupan, što fokus prebacuje na tehnološku optimizaciju svakog pojedinog leta.
Operativna preciznost izravno smanjuje emisije. Upotreba AI-a za optimizaciju faza uspona, krstarenja i spuštanja omogućuje uštede goriva koje, na razini cijele flote, imaju značajan ekološki i financijski učinak. Taxi optimizacija, koju je implementiralo 65% tvrtki, smanjuje nepotrebno sagorijevanje goriva dok zrakoplov čeka na pisti.
Problem ponovno leži u podacima. Dok zrakoplovne tvrtke imaju potpunu kontrolu nad podacima o svojim motorima i performansama, praćenje ukupnih emisija u cijelom opskrbnom lancu i dalje je ispod 20%. Razlog je jednostavan: to zahtijeva dijeljenje osjetljivih podataka o potrošnji energije s aerodromima i pružateljima zemaljskih usluga, koji često koriste različite standarde izvještavanja.
Kibernetička otpornost: Sigurnost kao zajednički resurs
Kako zrakoplovstvo postaje “industrija podataka”, tako se i priroda prijetnji mijenja. Kibernetička sigurnost više nije samo pitanje zaštite internih baza podataka zaposlenika; ona je postala pitanje zaštite operativne istine. Ako haker može izmijeniti podatke o statusu izlaza (gate) ili informaciju o težini prtljage, cijeli sustav koordinacije pada.
Čak 71% zračnih luka rangira kibernetičku sigurnost kao svoj prioritet broj jedan. Zanimljivo je da 64% zračnih luka već koristi AI u kibernetičkoj obrani za prepoznavanje anomalija u prometu podataka, što je značajan skok u odnosu na prošlogodišnjih 51%. Kod zrakoplovnih prijevoznika, ovaj postotak je niži (49%), jer su oni češće fokusirani na zaštitu prodajnih kanala i loyalty programa.
Resilijentnost ekosustava znači da se sigurnost ne može graditi unutar silosa. Jedan propust u sustavu zemaljskog opsluživanja može paralizirati cijeli terminal. Stoga se 2025. godine vidi snažan pomak prema zajedničkom upravljanju rizicima, gdje se sigurnosni protokoli usklađuju na razini cijele industrije.
Putokaz za budućnost: Trostupanjska evolucija
Izvještaj SITA-e ne donosi samo podatke, već i strateški okvir za ono što slijedi. Razvoj industrije u iduće tri godine odvijat će se u valovima, a svaka faza zahtijeva specifičan set tehnoloških prioriteta.
- Faza utvrđivanja temelja (2025): Glavni cilj je rješavanje jaza u integraciji podataka i prelazak na cloud. Bez čvrste baze podataka, naprednije tehnologije poput AI-a ostat će samo izolirani eksperimenti.
- Faza operativne AI vrijednosti (2026): Fokus se seli na dokazivanje vrijednosti AI-a u stvarnim uvjetima, posebno u IROPS scenarijima i personalizaciji putničkog iskustva. Očekuje se da će 67% prijevoznika povećati svoje IT proračune upravo u ovom segmentu.
- Faza potpunog ekosustava (2027-2028): Do kraja ovog razdoblja digitalni identitet bi trebao postati norma, s biometrijskom kontrolom granica aktivnom na preko 83% zračnih luka. Ovo je faza u kojoj avijacija konačno prestaje biti skup odvojenih dionika i postaje jedinstveni digitalni organizam.
Kao urednik portala Tragento, vidim ovaj izvještaj kao poziv na buđenje. Tehnologija više nije usko grlo – to su postali naši procesi i nespremnost na dijeljenje podataka. Rekordnih 50,8 milijardi dolara uloga je s kojim industrija kocka na svoju budućnost. Bitno je da ne ostanemo zarobljeni u sustavu koji je previše pametan, ali nedovoljno povezan da bi to iskoristio.
Izvor: SITA
